Zova, zohva ili bazga

Zova je biljka specifičnog mirisa i oblika cvjetova, uz to i vrlo ljekovita. Svi njeni dijelovi korijen,cvijet i plod čuvaju zdravlje i vitalnost tijela.

Mladi izdanci i plodovi se beru u proljeće, cvjetovi za vrijeme cvjetanja u maju i junu a plodovi nakon dozrijevanja kao i kora od februara do novembra. Ukus cvjetova je gorkast i aromatičan zbog sastojaka koje sadrži a neki od njih su: etarsko ulje u kojem se nalazi čak 40 važnih sastojaka kao npr.: flavonoidi, glikozidi, hlorogenska kiselina, sluz, tanini, pektini kao i mnogi drugi...

U plodu su prisutni glikozidi, tanini, šećer, voćne kiseline, vitamin C, malo etarskog ulja... 
Sličnog sastava su i listovi, dok su svi dijelovi bogati mineralima, gvožđem, natrijumom, kalijumom i njihovim solima. 

Cvijet zove koristi se kod groznice, sinuzitisa, stimuliše rad znojnih žlijezda, gdje je u kombinaciji sa lipom posebno efikasan u snižavanju temperature.
Sa kantarionom se koristi protiv virusa gripe, virusa A i B, kao i protiv herpes simpleks virusa. Od cvjetova se pripremaju ljekoviti čaj i sok. 
Sa druge strane, plod je odličan laksativ i sredstvo za pojačano mokrenje i znojenje, a djelotvoran je i protiv neuralgije i išijasa.
Svježi plodovi upotrebljavaju se za proljećno čišćenje organizma. 
Zovine bobice imaju najveći procenat vitamina B, koji je važan za jačanje nerava, dosta vitamina C, kao i mineral selen, koga u prirodi, inače, ima u tragovima.
Ove bioaktivne supstance nalaze se u tamnoj boji ploda i višestruko su korisne za disajne puteve. 
Rastvaraju šlajm, ublažavaju bol i poboljšavaju sposobnost filtriranja bronhija. 
Sok od zove vrlo uspešno sprečava i "pušački" kašalj. 
Boju zovi daje grupa antocijana koja, inače, ublažava reumatske tegobe. 
Sok od svežih bobica koristi se u liječenju neuralgije ličnog živca, za jačanje organizma, čišćenje krvi, umirenje trbušnih grčeva i crijevnih kolika, kao i za apetit. 

Čaj od listova i mladica pospješuje izlučivanje mokraće, nakupljene tečnosti u organizmu, čišćenje organizma, poboljšava kvalitet krvi i sprečava zatvor. Izvanredno je sredstvo i za čišćenje jetre, bubrega, pluća, želuca i creva.

Priprema čaja od listova:

Čaj se spravlja tako što se 7-8 listića zove prelije sa 2dl ključale vode, a onda se kuha 8 minuta na tihoj vatri. Nakon toga se procijedi i u čaj doda kašičica meda. 

Pokazao se i kao izuzetno sredstvo protiv nečiste kože i neprijatnog mirisa tela, kao i kod lečenja gihta. Osim toga, smrvljene listove zove kao obloge narodna medicina preporučuje kod lečenja neuralgije lica i hemoroida. 

Čaj od cvetova delotvoran je u lečenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripa, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme i kod svih reumatičnih bolesti. Posebno se preporučuje za preznojavanje kod visoke temperature.

Priprema čaja od cvjetova: 

Čaj se sprema tako što se 2 kašičice cvijeta preliju sa četvrt litra vrele vode, sve ostavi da odstoji 10 minuta, a zatim procijedi. 

Čaj se pije tokom cijelog dana, gutljaj po gutljaj. 

Čaj od kore grana i stabla odstranjuje poteškoće kod mokrenja, smetnje u radu bubrega i mokraćne bešike, a pomaže i kod tvrde stolice. 

Sa korom se ne smije pretjerivati, što znači da za šolju čaja treba uzeti ravnu kašičicu ovog sastojka. Uz to, u toku dana mogu da se popiju jedna, a najviše dvije šoljice, gutljaj po gutljaj, u većim razmacima.

Infuzija od zove:

Za lečenje bronhitisa, rubeole, reumatizma, kostobolje, posebno se preporučuje infuzija od zove. 
Priprema se tako što se jedna kašika cvjetova stavi u 250 ml vrele vode, da odstoji 3 minuta. Zatim se piju tri šolje, zaslađene medom, ovog napitka dnevno, i to uvijek poslije jela.

Za infekcije očiju i upale nosne sluznice kod kihavica, preporučuje se rastvor napravljen od cvjetova zove. 

Priprema:

Rastvor se sprema tako što se 50 grama cvjetova kuha 3 minuta u 1 l vode, a zatim ostavi da odstoji 10 minuta. Nakon toga se rastvor procijedi i ispiraju oči i nozdrve više puta u toku dana.